Lavovi u Pionirskoj dolini
Od marta 2013. to će biti novi dom u kojem će boraviti dugo očekivani lavovi. Isti su donacija evropskih zoloških vrtova.Objekat zauzima površinu od 1200 m2 od kojih je 1000m2 vanjski prostor odnosno trkalište u čijem se sastavu nalazi i bazen. Unutrašnji dio prostora namjenjen je smještaju životinja tokom niskih vanjskih temperatura.Novoizgrađeni objekat u kojem će biti smještene životinje rađen je po najsavremenijim standardima za smještaj i humano držanje takvih životinja, a mentorsku preporuku na projekat dali su zoo vrtovi iz Zagreba i Hanovera.Poslije 20 godina lavovi se ponovo vraćaju u BiH a afrički duh će se moći osjetiti i vidjeti za samo 1KM (djeca do 15 godina) odnosno 1,5 KM.
Azil će biti proširen,a broj pasa na ulicama umanjen !!
Vozilo pračanskog azila
Kako bi u narednih nekoliko mjeseci bio umanjen broja pasa lutalica na ulicama, koji agresivno napadaju prolaznike i djecu, kapacitet novoizgrađenog azila u pračanskom naselju Brdarići uskoro će biti proširen. U prihvatilištu je do sada smješteno 390 najagresivnijih životinja iz Centra i Starog Grada.U azil ima još 550 slobodnih mjesta Zbog velikog interesa, azil se može i dalje širiti, jer se radi o velikoj parceli. Vlada planira da kastracijom i sterilizacijom prepolovi broj životinja na području devet općina. Putem veterinarskih službi treba zaustaviti njihovo svakodnevno razmnožavanje. (Dnevni Avaz)
Gdje je zapravo azil???
I ja sam se dugo pitala gdje su ti "Brdarići",dok nisam došla do iznenađujućeg odgovora.To je zapravo oko 1h 30 min vožnje iz Sarajeva,nalazi se skoro na izlazu iz Prače.Malo mi je bilo čudno što nema nikakvih putokaza za azil.Predpostavljam da je to zato što još nisu sve pripremili.Imaju samo jedno vozilo(bijeli kombi sa štencima nalikanim na zadnjem dijelu).Prača se zapravo nalazi u blizini Goražda tj.malo bliže Sarajevu.Za one koji bi htjeli otići i vidjeti azil evo detaljniji opis.Dakle,na izlazu iz Prače postoji most.Trebate skrenuti suprotno od tog mosta i tamo se putevi razdvajaju.Vi trebate ići donjim putem.Ne vjerujem da ima još nekih skretanja jer često prolazim kroz Praču i dugo nije bilo asfalta za put u Brdariće.Iskreno ne znam ni da li se može ući unutra jer sam bila u prolazu i zatekla to vozilo koje je odvozilo nekoliko pasa i čovjeka koji je šetao psa.Na internetu nema nikakvih informacija o tačnoj lokaciji,a ove upute koje sam upravo dala sam ja otkrila,do sada sam znala samo da je u Prači.Nadamo se da ste uživali za prvi maj :* :D !
Bez vidljivih razultata azila u Prači
Dok Sarajlije s nestrpljenjem iščekuju da na teren, napokon, izađu ekipe zadužene za hvatanje pasa lutalica te na njihovo odvoženje u azil u Praču, čopori životinja i dalje svakim danom napadaju prolaznike i siju strah u naseljima. Ljudi se boje izaći iz domova ili pustiti djecu vani bez nadzora. Tako su u ulici Hasana Sušića, u naselju Breka, psi napali djevojčicu na putu ka školi. Dvanaestogodišnja A. K., kako nam je kazao njen otac, krenula je na nastavu, a čopor od desetak životinja potrčao je prema njoj odmah nakon što je izašla iz haustora. Ona im je, na svu sreću, uspjela umaći i vratiti se u haustor, ali je, prema riječima njenog oca, pretrpjela veliki strah i šok.
I drugi stanari ove ulice požalili su nam se da njihova djeca ne mogu nigdje izaći, pa ni na igralište, jer su u strahu od pasa koji se okupljaju oko kontejnera i stalno vrebaju prolaznike. Aida Korjenić kaže da ovakva situacija nije nimalo bezazlena i pita se zašto niko ne sklanja pse s ulica.
Veliki problem prave KJKP-u jer raznose smeće.Hodaju u čoporu, raznose smeće po ulici i po cijeli dan se okupljaju na obližnjoj livadi.I u Gradačačkoj ulici na Čengić-Vili isti je problem.
- Nisu nimalo bezazleni, a navečer se od njihovog laveža ne može zaspati. Ja sam stopostotni invalid i ne mogu se normalno kretati, a kamoli bježati ako me napadnu. Ne znam više šta da radim da se zaštitim - kaže stanar iz Gradačačke ulice.U Prači 50 pasa
Amela Turalić, rukovodilac prihvatilišta u Prači, kaže da je u azil do sada smješteno 50 životinja, a prioritet su agresivni psi.
- Gotovo sve ulice u Kantonu nalaze se na našem spisku. Tu su i padinski dijelovi koji nisu baš pristupačni, a najgore je na Sedreniku i u Logavinoj ulici, gdje je teško uhvatiti poludivlje pse. Naše ekipe obilaze kritična područja oko škola, vrtića, parkova... U narednim danima hvatat ćemo agresivne pse u Novom Sarajevu - ističe Turalić. (Dnevni Avaz)
I drugi stanari ove ulice požalili su nam se da njihova djeca ne mogu nigdje izaći, pa ni na igralište, jer su u strahu od pasa koji se okupljaju oko kontejnera i stalno vrebaju prolaznike. Aida Korjenić kaže da ovakva situacija nije nimalo bezazlena i pita se zašto niko ne sklanja pse s ulica.
Veliki problem prave KJKP-u jer raznose smeće.Hodaju u čoporu, raznose smeće po ulici i po cijeli dan se okupljaju na obližnjoj livadi.I u Gradačačkoj ulici na Čengić-Vili isti je problem.
- Nisu nimalo bezazleni, a navečer se od njihovog laveža ne može zaspati. Ja sam stopostotni invalid i ne mogu se normalno kretati, a kamoli bježati ako me napadnu. Ne znam više šta da radim da se zaštitim - kaže stanar iz Gradačačke ulice.U Prači 50 pasa
Amela Turalić, rukovodilac prihvatilišta u Prači, kaže da je u azil do sada smješteno 50 životinja, a prioritet su agresivni psi.
- Gotovo sve ulice u Kantonu nalaze se na našem spisku. Tu su i padinski dijelovi koji nisu baš pristupačni, a najgore je na Sedreniku i u Logavinoj ulici, gdje je teško uhvatiti poludivlje pse. Naše ekipe obilaze kritična područja oko škola, vrtića, parkova... U narednim danima hvatat ćemo agresivne pse u Novom Sarajevu - ističe Turalić. (Dnevni Avaz)
Otvoren azil u Prači!!!
Dakle,otvoren je azil u Prači.U azil će prvo biti smješteni agresivni i bolesni psi,a onda stariji
psi.Svaki pas imat će na raspolaganju 7m kvadratnih i 10m za šetnju.Bit će vakcinisani i očišćeni.Imat ćemo besplatan broj na koji ćemo prijavljivati kritična mjesta.To su prve informacije,nadamo se da ćemo saznati još :D :) !
psi.Svaki pas imat će na raspolaganju 7m kvadratnih i 10m za šetnju.Bit će vakcinisani i očišćeni.Imat ćemo besplatan broj na koji ćemo prijavljivati kritična mjesta.To su prve informacije,nadamo se da ćemo saznati još :D :) !
Novosti na stranici
Od sada cemo biti malo aktivnije i pisati mnogo vise textova.Vec smo dodali nove kartice ''Galerije'' i ''Macke''.U pripremi su kartice u kojima cemo pisati o papagajima,ribicama i ostalim zivotinjama.Postavljacemo vide-e kako bi vam bolje objasnili npr.kako okupati psa.FB stranica i nije toliko aktivna pa cu je najvjerovatnije zatvoriti.Prije neki dan smo otvorili mail adresu na koju je vec stiglo nekoliko slika vasih ljubimaca koje smo naravno objavili.Zao mi je sto ne mogu puno pisati o mackama jer nemam nikakvog istkustva s njima. ;)
Azil u Prači
Konacno! u BiH ce se otvoriti azil za pse,ne znam je li za ostale zivotinje,ako vi znate obavijestite nas!Ali evo da podijelimo sa vama ono sto znamo.Ovako,azil ce biti u Praci i gradnja pocinje 1. februara i planirano je da se zavrsi do kraja mjeseca.Azil gradi privata firma iz Vogosce,a biti ce u praci jer za drugo mjesto nemaju ni vremena ni novca.Tu ce biti dvije zgrade duge 200m i siroke 17m.Unuta ce napraviti 640 boksove za pse,bit ce
podijeljene u 16 grupa i u svakoj će biti po 40 pasa. Jedna životinja imat će na raspolaganju oko sedam kvadrata.
Firma "Murai komerc" u gradnju azila, navodno uložit će 1.400.000 KM. Prvih 500 pasa bit će smješteno 1. marta, a nevladine organizacije imat će na raspolaganju 140 mjesta za zbrinjavanje njihovih životinja.
Psi će imati svoje kartone, a njihove fotografije i svi podaci bit će postavljeni i na internet-stranicu. Oni koji ih eventualno budu željeli udomiti imat će sve informacije na jednom mjestu. Komisija koju će oformiti Kanton odlučit će koje životinje treba ukoniti s ulica.
Boravak u azilu i njega jednog psa mjesečno će koštati 157 maraka.Pse sa ulica ce hvatati strucni uniformirani ljudi koji se imati poseban kamion.Navodno ce biti i besplatan broj na koji cemo moci prijavljivati gdje se nalazi copor pasa,razgovori ce biti snimani u slucaju zloupotrebe.Mislim da smo svi svjesni da samo u Sarajevu ima oko 5,000 lutalica,ali je broj 640 boksova savrsen,jer ce pola pasa biti uspavano,radi neizljecive bolesti ili neprihvatljivog i nepopravljivog ponasanja ili mozda cak velike starosti.Mislim da ih je bolje ''ubiti'' na taj nacin nego deranjem koze,stavljenjem petarde u usta,rezanjem sapa,paljenjem itd.Po mom misljenju to je bolje i humanije rijesenje i drago mi je da svi (bar koliko ja znam) podrzavaju izgradnju azila nebitno gdje i drago mi je da ce lutalice iz gradova BiH konacno biti zbrinute (pod tim zbrinute ne mislim ubijene ili bilo sta tog tipa) i ulice ce nam biti cistije,tako da je taj projekt od 1.400.000 KM potpuno isplativ. P.S. cekamo vase komentare! <3
Isprike! ;)
Na nasoj fb stranici nije bilo aktivnosti pa se ovim putem ispricavam.Bili smo odsutni(cistili smo snijeg),ali evo opet se vracamo.Link:https://www.facebook.com/pages/Svi-koji-vole-sve-zivotinje/349764902188
Na nju mozete stavljati slike svojih ljubimaca kao i slati ih na mail:
[email protected]
Stavljamo ih u novu karticu:Galerija
Na nju mozete stavljati slike svojih ljubimaca kao i slati ih na mail:
[email protected]
Stavljamo ih u novu karticu:Galerija
Da li je moguće?
Da moguće je.U zadnje vrijeme cesto postavljena pitanja su:Gdje se nalazi azil u Sarajevu ili bilo gdje u Bosni?Posto sam bila odsutna neko vrijeme i nisam odgovorila ni na jedno jedino,evo odgovor za sve vas koji ste postavili pitanje.Ne,mi nemamo azil za zivotinje,ali postoje ljudi koji rade privatno u svojim kućama.Mozda sa namjerom da zarade,ali to nije ni bitno,ako je pas sa ulice,onaj ko ga je kupio ili udomio vjerovatno je dobar covjek.Znaci nije sve tako crno,lako je sjediti na mjestu i kukati zbog sve vecih napada pasa lutalica.Ne branim ''vladu'' jer su oni ti koji su to trebali zapoceti.Ako oni ne zele sta im mozemo,ako je nekome stvarno stalo do lutalica uzmite ih.SOS je nedavno sterilizirao sve pse lutalice(vecinu) i to je neki korak.Ovdje sam odrasla i ne idem nigdje,narocito ne zbog lutalica.Moja poenta je da nistta nije nerjesivo.Ne znam za ostatak,ali meni lutalice i nisu neki problem ili smetnja.Istina da napadaju nase ljubimce,mog su napali 2x,ali opet...Meni je samo zao njih jer se pate.Kad je sinteraj radio bio je problem,sada kad ne radi problem je.To je nehumano i potpuno se slazem sto su ga zatvorili,ali zar je za ocekivat da ce se odreci zarade i pravac biro.Nadam se da ovo necete pogresno shvatiti,sve sto zelim je da podsjetim ljude koji su u mogucnosti (a ima ih) da oni,kad vec niko nece,uzmu samo jednu lutalicu,ne moraju je zadrzati.Ako im vec nije stalo do psa do para jeste,neki pse uzmu s ulice,dotjeraju,odvedu veterinaru i sl. pa ih prodaju.I to je nesto,kao sto rekoh najvjerovatnije je da ce zavrsiti u dobrim rukama,ne mogu na taj nacinzavrsiti na gorem mjestu nego sto vec jesu.Podrzite razne grupe na facebooku i twitteru,donirajte nesto.Za ljude koji misle da nemaju nista od toga imam poruku,MOLIM VAS NEMOJTE SE BRINUTI ZA BILO STA ZIVO NA SVIJETU JER STE PREVISE SEBICNI.Nadam se da ste shvatili.Ako imate bilokakvo pitanje ili nedoumicu napisite nam(na dnu stranice).
Kako možeš?
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila zločesta, prijetio si mi prstom i pitao si me Kako si mogla? - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je sladoled štetan za pse, kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila ljubitelj pasa - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam zatočenik ljubavi.
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od tvog psa postala sam samo pas, a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju obitelj, ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao znam da ćete joj pronaći krasan dom. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa! A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u Oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se Kako je mogao? U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje Noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala Kako možeš? Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je Oprosti. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje Kako možeš? nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je Kako si mogao izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila zločesta, prijetio si mi prstom i pitao si me Kako si mogla? - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je sladoled štetan za pse, kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila ljubitelj pasa - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam zatočenik ljubavi.
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od tvog psa postala sam samo pas, a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju obitelj, ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao znam da ćete joj pronaći krasan dom. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa! A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u Oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se Kako je mogao? U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje Noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala Kako možeš? Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je Oprosti. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje Kako možeš? nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je Kako si mogao izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
Dobrodosli!
Ovo je nasa web sranica,"Svi koji vole sve zivotinje".Mozete nas naci i na facebook-u:http://www.facebook.com/pages/Svi-koji-vole-sve-zivotinje/349764902188.Na ovoj web stranici govorimo samo o psima.Pisemo o,rasama,mjesancima,krizancima,rjesavamo probleme u odgoju ljubimca i sl. tome.Uzivajte!!!
Udomite psa!
Kad god se govori o problemu napuštenih pasa, svi smo skloni optužiti turiste, no bezosjećajno izbacivanje pasa na ulicu itekako je prisutno i izvan turističke sezone. Što se dogodi u glavama ljudi koji životinju koja živi s njima nekoliko mjeseci ili godina jednostavno izbace van?
Razlozi su mnogi. Neke od takvih nesretnih životinja nabavljene su kao igračke za djecu, pa kad narastu više nisu pogodne za tu svrhu. U drugim slučajevima na putu je prinova u obitelji, pa se buduće mame naslušaju bapskih priča o gutanju Dlaka i raznim boleštinama i ishod je opet isti. U nekim slučajevima razlog je u financijskoj nemogućnosti vlasnika da se primjereno brinu o psu ili o maci. Neki su podstanari pa odjednom nakon dva mjeseca shvate da im vlasnik stana ne dopušta držanje kućnih ljubimaca! Na ulici završavaju i gravidne ženke, a nedugo zatim i sav njezin podmladak...
Bez obzira na razloge, nijedan nije dovoljno jak da opravda izbacivanje životinje na cestu.
Istina je da je udomljavanje takvih životinja iznimno teško, a azili su na žalost prepuni i bez sredstava za proširenje kapaciteta.
Upravo je azil mjesto gdje biste trebali otići želite li udomiti ljubimca, a ne razmišljate o rasnom psu.
No, isto tako, prije odlaska u azil, prije nego što uzmete napuštenog siročića, razmislite pet puta ako treba, tako da budete sigurni u svoju odluku. O psu ili maci treba se brinuti naredno desetljeće. To nije televizija ili ormar koji ćete odbaciti kraj kontejnera kad poželite novi. Za psa kojeg ste jednom uzeli itekako ste odgovorni.
Ukoliko niste spremni na odgovornost, nemojte ga uzimati. Svakako se pobrinite da cijela obitelj bude ZA psa, jer dovodite novog člana!
Ukoliko pak imate psa ili macu koje više ne želite iz bilo kojeg razloga, dajte sve od sebe da im nađete primjeren dom.
Razlozi su mnogi. Neke od takvih nesretnih životinja nabavljene su kao igračke za djecu, pa kad narastu više nisu pogodne za tu svrhu. U drugim slučajevima na putu je prinova u obitelji, pa se buduće mame naslušaju bapskih priča o gutanju Dlaka i raznim boleštinama i ishod je opet isti. U nekim slučajevima razlog je u financijskoj nemogućnosti vlasnika da se primjereno brinu o psu ili o maci. Neki su podstanari pa odjednom nakon dva mjeseca shvate da im vlasnik stana ne dopušta držanje kućnih ljubimaca! Na ulici završavaju i gravidne ženke, a nedugo zatim i sav njezin podmladak...
Bez obzira na razloge, nijedan nije dovoljno jak da opravda izbacivanje životinje na cestu.
Istina je da je udomljavanje takvih životinja iznimno teško, a azili su na žalost prepuni i bez sredstava za proširenje kapaciteta.
Upravo je azil mjesto gdje biste trebali otići želite li udomiti ljubimca, a ne razmišljate o rasnom psu.
No, isto tako, prije odlaska u azil, prije nego što uzmete napuštenog siročića, razmislite pet puta ako treba, tako da budete sigurni u svoju odluku. O psu ili maci treba se brinuti naredno desetljeće. To nije televizija ili ormar koji ćete odbaciti kraj kontejnera kad poželite novi. Za psa kojeg ste jednom uzeli itekako ste odgovorni.
Ukoliko niste spremni na odgovornost, nemojte ga uzimati. Svakako se pobrinite da cijela obitelj bude ZA psa, jer dovodite novog člana!
Ukoliko pak imate psa ili macu koje više ne želite iz bilo kojeg razloga, dajte sve od sebe da im nađete primjeren dom.
